Država nije tu da sleže ramenima
„Mnogo je urađeno u protekla četiri meseca upravo na planu uređenja ambijenta unutar kojeg funkcionišu MSP, jer su i naše analize pokazale da za negativni trend u tom sektoru nije kriva samo ekonomska kriza, već umnogome odgovornost snosi i država – kaže za „Dnevnik“ državni sekretar u Ministarstvu finansija i privrede Aleksandar Ljubić.
„Između ostalog, preduzetnici do sada naprosto nisu mogli da planiraju poslovnu godinu, jer nikada nisu znali iza kog će ih ćoška sačekati neka nova dažbina. Bilo je, previše zadiranja u njihov dzep, s obzirom na to da je raznim parafiskalnim nametima od njih uziman novac kako bi se finansirale neke druge stvari. I mi smo odmah ukinuli 138 takvih nameta, kojima je godišnje preduzetnicima u proseku izbijano iz dzepa oko 200.000 dinara. No, ono što je još važnije, propisano je da samo Ministarstvo finansija može da reguliše poreze, takse, namete, a svim ostalim institucijama se to striktno zabranjuje“, kaže Ljubić.
Međutim, broj nelikvidnih malih i srednjih preduzeća porastao je u protekle četiri godine za oko 40.000, a za to ipak nisu krivi samo
parafiskalni nameti?
– Veoma važan korak na tom planu je vezan za predloženi Zakon o rokovima
izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama, koji u svojim
temeljima ima ideju da se uvede red u finansijski sistem. Taj akt predviđa
obavezu države da sve svoje obaveze izmiri za najviše 45 dana, dok je za
privredne subjekte taj rok 60 dana. To će, između ostalog, omogućiti
preduzetnicima, koji su se, recimo, zadužili kako bi pokrenuli proizvodnju,
da sa većom izvesnošću planiraju dalje korake, jer će sada ipak moći da
računaju s tim kada će naplatiti svoju robu, što do sada nije bio slučaj.
Ono što je taj akt doneo jeste i kažnjavanje direktno odgovornih za
prekoračenje roka, bilo da se radi o direktoru, predsedniku opštine ili
ministru.
Podaci pokazuju i da pri osnivanju malih i srednjih preduzeća preko 92%
početnika ne može da računa na start-up kredite ili bilo kakvu drugu
kreditnu podršku, jer komercijalne banke ne kreditiraju početnike u
biznisu…
– Te primedbe stoje i mi pokušavamo da i taj problem rešimo. Jedan model su
krediti sa
subvencionisanom kamatnom stopom. Naime, kamatne stope u Srbiji
danas su daleko od niskih i mi smo se kroz model subvencionisanih kamata
potrudili da upravo MSP omogućimo povoljnije kredite. Da je to urodilo
plodom pokazuje podatak o gotovo milijardu evra, koje je privreda povukla za
manje od tri meseca, od septembra do kraja novembra, od čega je gotovo
polovina, odnosno 480 miliona evra, otišla upravo ka malim i srednjim
preduzećima.
Druga mogućnost koja se nudi MSP je
posredstvom strogo namenskog kredita za
pomoć malim i srednjim preduzećima, koji je Republika Srbija uzela od
Evropske investicione banke, i taj se novac plasira preko poslovnih banaka.
Treći vid podrške odnosi se na projekat pomoći za samozapošljavanje, koji se
realizuje preko Nacionalne službe za zapošljavanje. Ipak, možda najveći
iskorak je napravljen kada su u pitanju start-ap krediti preko Fonda za
razvoj. Novina je da smo nedavno
u Fondu ustanovili poseban tim ljudi sa
zadatkom da pomažu malim i srednjim preduzećima u prepremi potrebne
dokumentacije, kako bi što kvalitetnije aplikovali i time povećali šansu da
dobiju povoljan kredit. U svakom slučaju, za preduzetnike je najvažnije to
da će svi ti programi biti nastavljeni i u 2013.
Kako stimulisati preduzetnike da se bave proizvodnim delatnostima, a ne da
novac, ako ga imaju, ulažu u trgovinu?
– Intencija je da se sve veći broj odobrenih kredita usmerava u proizvodnju.
Mala i srednja preduzeća su značajan deo privrede, ali ona kao takva nisu
samostalna, već se ipak moraju nasloniti na velike sisteme. Ukoliko nemate
takvih velikih privrednih sistema ili su oni u problemima, posledično se
smanjuje i broj proizvodnih preduzeća u sektoru MSP i oni se onda orijentišu
na usluge. Ilustracije radi, na jednog radnika u pogonima „Fijata“ u
Kragujevcu dolaze još 4-5 zaposlenih u MSP iz tzv. drugog prstena, koji čine
firme koje proizvode određene komponente, ili pružaju usluge održavanja
opreme, remonta… Drugim rečima, svaki dolazak velike kompanije po pravilu
znači oživljavanje čitavog jednog privrednog segmenta koji je opslužuje.
Zato mi i računamo da će ovogodišnji trend pada industrijske proizvodnje
biti ne samo zaustavljen u 2013. nego očekujemo i rast od 2 procenta.
Ako, pak, govorimo i o velikim državnim sistemima kao potencijalnom stablu
iz kojeg se takođe granaju MSP, hoće li država konačno dirnuti u osinje
gnezdo njihovog restrukturiranja?
– Najpre, mora biti jasno da samo pravo radno mesto može da generiše novo
radno mesto. A u većini preduzeća koja su trenutno u postupku
restrukturiranja mi imamo „imaginarna“ radna mesta, njih skoro 60.000, jer u
tim preduzećima ljudi „rade“, a u stvari ne rade. I naša je namera da
stavimo tačku na taj proces koji traje već 12 godina i ne vodi apsolutno
nigde. Ogromne subvencije, koje je do sada država davala tim preduzećima,
samo su jedna strana novčića; jer, prema našoj analizi, ono što ta preduzeća
i dalje produkuju kao dug na godišnjem nivou na ime neplaćenih poreza i
doprinosa, taksi, računa za struju i gas… dostiže cifru od 720 miliona
evra! E, mi želimo da tu priču konačno završimo. Postupak će se okončati 30.
juna 2014, a u međuvremenu ćemo videti ko će u stečaj, za koja se može naći
kupac, a ko ima proizvod i poziciju na tržištu, ali čije normalno poslovanje
guši neki istorijski dug pa će se tim nasleđem pozabaviti država.
Kada je, pak, reč o ostalim javnim preduzećima, ona takođe moraju doći na
dnevni red. Prvi korak je već načinjen kroz predložene izmene Zakona o
javnim preduzećima, koji vodi njihovoj profesionalizaciji, odnosno
drugačijem i odgovornijem upravljanju. Novim načinom rada i profesionalnim
menadzmentom, bez upravnih odbora, a sa direktorima koji nisu partijski
funkcioneri, stvaraju se uslovi da se ova preduzeća najpre konsoliduju, pa
da onda vidimo kakva je zaista situacija u njima. Jer, po sadašnjim
„pravilima igre“ vi tamo zapravo ni ne možete sagledati pravo stanje. A
onda, kada zaista budemo imali jasnu sliku, biće lakše i utvrditi način na
koji će ta preduzeća onda biti restrukturirana.
Prema podacima Poreske uprave, dugovanje na republičkom nivou za poreze
iznosi 967 milijardi dinara, od čega je 340 milijardi glavnica, a čak 627
milijardi otpada na kamate?
– Upravo stoga je u pripremi Zakon o uslovnom otpisu kamata i mirovanju
poreskog duga kojim je predviđeno da se svima koji odmah uplate poreski dug,
automatski otpisuju zatezne kamate. Ko to ne može, ali se obaveže da će
ubuduće redovno izmirivati svoje obaveze mesec za mesec, i to čini u naredne
dve godine, njemu će biti otpisana kamata, dok će glavnicu duga moći da
izmiri na 24 rate. Sve to praktično znači da ćemo onim subjektima koji rade
omogućiti da novac, koji bi inače morali da izdvoje za plaćanje zateznih
kamata, ulože u proizvodnju, u trajna obrtna sredstva, u podizanje
tehnoloških kapaciteta svojih firmi kako bi se još bolje pozicionirali na
tržištu.
Istovremeno se radi i na reformi same Poreske uprave, ka kojoj su
privrednici najviše i okrenuti pri nekoj svakodnevnoj komunikaciji. Namera
nam je da tu upravu debirokratizujemo i da potpuno ukinemo one sumanute
redove pred šalterima, u kojima se gube sati i sati produktivnog vremena.
Ići će se u pravcu maksimalnog pojednostavljenja sistema, da bismo u
perspektivi, za otprilike godinu i po, došli do toga da sva komunikacija
između privrednika i Poreske uprave može da se obavlja elektronskim putem.
Poreska uprava ne sme da bude bauk, osim za one namerene da učine krivično
delo utaje. Za sve ostale preduzetnike, koji pošteno izmiruju svoje obaveze,
poreznik ne treba da bude babaroga, već neko ko im može pomoći objašnjenjem,
sugestijom ili savetom u cilju unapređenja njihovog poslovanja.
Hoće li to uspeti i da „prevede“ mnoge preduzetnike iz „sive zone“ u legalne
tokove?
– Jedna od ključnih primedbi preduzetnika, privrednika, zadrugara i
poljoprivrednika odnosi se upravo na nelojalnu konkurenciju. U vremenima iza
nas suzbijanjem „sive ekonomije“ su se isključivo bavili tržišni inspektori.
A s obzirom na to da njih u celoj Republici ima svega par stotina, to je
bila gotovo nemoguća misija. I zato smo mi sada izuzeli „sivu zonu“ ili
„crnu“ – jer crnja ne može biti – iz nadležnosti tržišne inspekcije i
prebacili je u nadležnost Poreske uprave. A poreznika ima više od 7.000, i
oni pri tome tačno znaju gde je sve „sivo“. Istovremeno, poslali smo i
„poruku mira“, pozivajući sve koji se nisu registrovali da to učine do Nove
godine, a posle toga će oni koji budu uhvaćeni u sivoj zoni, a biće sigurno
uhvaćeni,- snositi konsekvence. Uostalom, sve pomenute mere, počev od
„poreske amnestije“ pa nadalje, zapravo i predstavljaju deo paketa koji u
krajnjoj liniji ima za cilj i da vrati „sivu zonu“ u legalne tokove.
A kako država planira da se izbori sa fantomskim firmama?
– U potpunosti nam je jasan vapaj privrede dok na taj problem upozorava, jer
kada neko sve što ima uloži u biznis, a onda se pojave mangupi i opelješe
ga, upropaste, to je nešto o čemu naprosto mora da vodi računa država. Nema
tu sleganja ramenima. I zato ćemo vrlo brzo, najkasnije početkom sledeće
godine, izaći sa posebnim zakonom, u kojem će, između ostalog, izdavanje
bezvrednih papira kao sredstvo obezbeđenja biti tretirano kao ozbiljno
krivično delo za koje će se ići na ozbiljnu robiju. Tim će aktom biti
žestoko sankcionisano i namerno teranje firmi u stečaj kako bi se izbeglo
izmirivanje preuzetih obaveza. To više neće biti prekršaj već krivično delo
zbog kojeg će se takođe vući bukagije. Naravno, svesni smo da je prevaranata
uvek bilo i da će ih biti, ali naše je da stvorimo takav sistem gde takvi
neće imati puno manevarskog prostora, a ljudima koji čestito i pošteno rade
omogućimo da to što lakše i bolje rade, pre svega na dobrobit njihovih
porodica. Jer ako je dobro njihovim porodicama, dobro je i državi.
Mangupska „defiskalizacija“
– Ne možete sve probleme s kojima se preduzetnici susreću sagledati iz
kancelarije, naprotiv – navodi Ljubić. – Recimo, tek tokom razgovora sa
preduzetnicima i zanatlijama saznali smo da Srbijom špartaju neki ljudi koji
„defiskalizuju“ njihove fiskalne kase. Mi smo za 35 delatnosti ukinuli
obavezu evidentiranja prometa preko fiskalne kase, a onda se neki dosetili i
počeli da uzimaju paušalcima i do 5.000 dinara
na ime takozvane
„defiskalizacije“ – čupanja kabla iz struje. To je samo jedan od razloga
zbog čega smo stalno na terenu, jer ništa ne vrede dopisi i predstavke,
preduzetnici moraju imati kome da u oči kažu konkretno šta ih tišti, boli,
gde je nepravda, šta bi trebalo popraviti i kako… Iz istih razloga smo pri
Ministarstvu finansija i privrede oformili i Sektor za preduzetništvo, čija
su vrata uvek otvorena.